O nama, bez nas: kako mediji u BiH govore o mladima

Info
O nama, bez nas: kako mediji u BiH govore o mladima

Mladi su glavna tema u 83% analiziranih medijskih priloga u BiH, ali su glavni sagovornici u manje od četvrtine tih priloga. Skoro tri četvrtine anketiranih mladih (72,8%) kažu da mladi u medijima imaju malo ili nimalo prostora da govore sami za sebe.

To pokazuje nova studija „Mladi u medijima i mediji među mladima u Bosni i Hercegovini“, nastala u okviru programa Western Balkans Youth Lab (WBYL), uz podršku Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) i Evropske unije.

Ključno u brojkama

  • Mladi su glavna tema u 59 od 71 analiziranog priloga. U 36 priloga mladi uopće ne govore direktno.
  • 72,8% anketiranih mladih kaže da mladi imaju malo ili nimalo prostora da u medijima govore sami za sebe, a tek 5% smatra da ga imaju dovoljno.
  • 71,8% traži da ih mediji češće uključuju kao sagovornike.
  • Putem Instagrama informiše se 77,3% ispitanika, a putem TikToka 54,1%, dok štampu kao izvor navodi tek 2,2%.
  • Priče o odlasku iz BiH najčešće primjećuje 61,3% ispitanika. Kao najzanemarenije teme ispitanici navode zapošljavanje (46,4%) i kvalitet obrazovanja (45,9%).

Tema smo, ali rijetko sagovornici

Zamislite da je o vama snimljen prilog, a vi u njemu niste rekli ni riječ. Upravo to se dešava u više od polovine analiziranih priloga o mladima. Autori su pregledali 71 prilog iz 18 medija: mladi su glavna tema u čak 59 priloga, ali u 36 uopće ne govore direktno, a glavni su sagovornici u tek 22,5% sadržaja.

Mikrofon najčešće drže institucije (prisutne u 40 priloga) i stručnjaci (u 36). Mediji pritom znaju dobro objasniti teme koje se tiču mladih. U 48 priloga daju kvalitetan kontekst, ali samo u 31 prilogu kvalitetno uključuju mlade. Drugim riječima, o nama se priča pametno, ali rijetko s nama.

Senzacionalizam i otvoreni stereotipi u analiziranim prilozima nisu česti, ali problem je drugdje: skoro dva od pet priloga (39,4%) svode se na promotivne informacije o stipendijama, javnim pozivima i projektima, bez pitanja koliko te mjere mladima zaista pomažu. Kod lokalnih i regionalnih medija takvih je čak sedam od deset.

Vijesti pronalaze nas, a ne mi njih

Gdje se onda mladi informišu? Anketa među 181 mladom osobom, uglavnom srednjoškolcima i studentima, daje jasan odgovor. Instagram (77,3%) i TikTok (54,1%) daleko su ispred televizije (35,4%), a štampu spominje tek 2,2% ispitanika. Kako je navela učesnica iz Zenice, na TikToku se informacije „same pojavljuju, htjeli mi to ili ne“. Ipak, to ne znači da su mladi okrenuli leđa novinarstvu: čak 70,7% na društvenim mrežama prati upravo profile medija, a 72,4% kao znak pouzdanosti traži navedene izvore, podatke i dokaze.

Mediji nas nisu izgubili, ali moraju doći tamo gdje jesmo i praviti sadržaj za nas, a ne samo o nama.

Odlazak vidimo stalno, svakodnevicu rijetko

Kada se u medijima govori o mladima, dominira tema odlaska iz BiH. Priče o odlasku primjećuje 61,3% anketiranih. Politiku i učešće mladih u odlučivanju primjećuje tek 7,2%.

Za to vrijeme prvi posao, kvalitet obrazovanja, mentalno zdravlje i stan ostaju u sjeni. Zapošljavanje i uslove rada kao zanemarenu temu navodi 46,4% mladih, kvalitet obrazovanja 45,9%, mentalno zdravlje 35,9%, a stanovanje 30,4%. Samo 2,8% smatra da mediji ne zanemaruju važne teme mladih.

Problem nije u tome što se o odlasku priča, nego u tome kako se priča: površno, kao o ličnoj odluci. Rijetko ko pita zašto se odlazi: zbog nesigurnih poslova, niskih plata i osjećaja da perspektive nema.

Problem ili izuzetak i ništa između

Učesnici pet fokusnih grupa širom BiH opisuju medijsku sliku mladih kao klatno između dvije krajnosti. Ili smo problem (nasilje, odlazak, „nezainteresovanost“), ili izuzetak – rijetki pojedinci s velikim uspjehom u sportu, nauci ili kulturi. Obični mladi ljudi, sa svojim poslovima, idejama i dilemama, ostaju negdje između, nevidljivi.

Učesnici govore i o simboličnom uključivanju: pozovu te u emisiju da budeš prisutan, a ne da govoriš. Tako mladi postaju „dekoracija“. Jedna učesnica kaže da se prostor u medijima mora „izmoliti“, a druga da političari o mladima govore „jer moraju, ne jer žele“. U Banjoj Luci primjećuju i da, kada mlada osoba postigne uspjeh, pažnju često pokupe profesori, mentori i institucije.

A fraza „mladi su budućnost“? Polovina anketiranih (51,9%) kaže da ih mediji najčešće predstavljaju upravo kroz takve opće fraze, dok tek 14,9% vidi mlade prikazane kao aktivne ljude sa stavovima. Mnogi tu frazu doživljavaju kao pritisak: od nas se očekuje da gradimo budućnost, a o uslovima u kojima živimo danas govori se mnogo manje.

Slično misli i 13 intervjuisanih urednika, novinara, predstavnika institucija, regulatora, akademske zajednice i UNICEF-a: mladi jesu u medijima, ali povremeno, stereotipno i najčešće preko tuđih glasova. Da može i drugačije pokazuju emisije „Generacija Z“ i „Teen teens“ te magazin „Karike“.

Šta tražimo? Mikrofon, ne samo kadar

Odgovor mladih je jednostavan: pitajte nas.

Čak 71,8% anketiranih traži da ih mediji češće uključuju kao sagovornike, 57,5% želi više tema koje su mladima zaista važne, a 37,6% manje priča u kojima su mladi samo problem.

Vijeće mladih FBiH podržava preporuke studije i poziva:

  • medije da u svakoj temi koja pogađa mlade osiguraju barem jedan direktan glas mladih, prate mlade kontinuirano, a ne samo kad se nešto desi, i otvore prostor mladim novinarima, podcastima i kratkim videoformatima;
  • nadležne vlasti da javnim servisima osiguraju sistemsku podršku za sadržaje o mladima i za mlade;
  • RAK i Vijeće za štampu i online medije da izrade smjernice za izvještavanje o mladima, uvedu periodični monitoring i pojednostave prijave neprofesionalnih sadržaja;
  • donosioce odluka da razgovaraju s mladima, a ne samo da im se obraćaju, podrže nove generacije novinara i uvedu medijsku pismenost u obrazovni sistem;
  • omladinske organizacije da medijima nude mlade sagovornike i stručnjake te se redovno sastaju s novinarima, npr. kroz mjesečnu „Kafu sa medijima“.

Mladi ne traže da mediji prestanu govoriti o njihovim problemima. Traže da ih o tim problemima i pitaju. Jer kada se o mladima stalno govori, a oni rijetko dođu do riječi, to nije razgovor, nego monolog. Ništa o nama bez nas, pa ni u medijima.

O studiji

Studiju „Mladi u medijima i mediji među mladima u Bosni i Hercegovini: Istraživačka studija sa preporukama“ izradili su prof. dr. Lejla Turčilo, prof. dr. Vuk Vučetić i prof. dr. Amer Džihana, u saradnji s Muamerom Lukomirkom. Vijeće za regionalnu saradnju (RCC) objavilo je studiju u okviru programa Western Balkans Youth Lab uz podršku Evropske unije.

Istraživanje obuhvata analizu dostupne građe, anketu u kojoj je učestvovala 181 osoba u dobi od 15 do 30 godina, pet online fokusnih grupa u kojima je učestvovalo 30 mladih, monitoring 71 priloga iz 18 medija te 13 dubinskih intervjua provedenih u junu i julu 2026. Autori naglašavaju da nalazi nisu statistički reprezentativni za sve mlade u BiH, nego daju uvid u dominantne obrasce medijskog predstavljanja mladih.

DearFlip: Loading PDF 100% ...

Ovaj tekst dio je kampanje o dezinformacijama i medijskoj pismenosti u sklopu Omladinske laboratorije Zapadnog Balkana (#WBYL), koju finansira Evropska unija, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju (RCC).

Kontakt za medije

Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine, Buka 10, 71000 Sarajevo

Tel.: +387 (0)33 204 104 · E-mail: [email protected]; [email protected] 

Podijeli članak: