Priča o prvoj školi za djevojčice u BiH i ženi koja je bila ispred svog vremena
Dok danas obrazovanje djevojaka smatramo nečim potpuno prirodnim, u Bosni i Hercegovini je nekada i sama ideja školovanja djevojčica bila prava mala revolucija. Jedno od najvažnijih imena te promjene je Staka Skenderova, žena koja je još u 19. stoljeću otvorila vrata znanja generacijama djevojčica u Sarajevu.
Danas je teško zamisliti društvo u kojem djevojčice ne idu u školu, ne upisuju fakultete i ne grade karijere u oblastima koje same odaberu. Ipak, u Bosni i Hercegovini tokom većeg dijela 19. stoljeća obrazovanje ženske djece bilo je veoma ograničeno. Školovanje je mnogo češće bilo namijenjeno dječacima, dok su djevojčice uglavnom odgajane za život unutar porodice i domaćinstva. Potreba za njihovim formalnim obrazovanjem tek se sredinom 19. stoljeća počela ozbiljnije prepoznavati.
To ne znači da među ženama nije bilo znanja, talenta i želje za učenjem. Naprotiv, bilo je žena koje su razumjele koliko je obrazovanje važno, ali su živjele u vremenu koje im nije davalo mnogo prostora. Upravo zato su prve žene koje su se izborile za školovanje djevojčica ostale upisane u historiju kao istinske pionirke. Jedno od najvažnijih imena među njima svakako je Staka Skenderova.
Ko je bila Staka Skenderova
Staka Skenderova bila je učiteljica, spisateljica i prosvjetiteljica iz Sarajeva, a u historiji Bosne i Hercegovine pamti se kao jedna od prvih žena koja je snažno i konkretno djelovala na polju ženskog obrazovanja. Najpoznatija je po tome što je 1858. godine osnovala prvu školu za djevojčice u Sarajevu, što se smatra jednim od najvažnijih početaka organizovanog obrazovanja djevojaka na ovim prostorima.
Osim toga, Staka Skenderova se navodi i kao prva žena učiteljica u Bosni i Hercegovini. Njen rad nije bio važan samo zato što je otvorila jednu školu, nego zato što je pokrenula promjenu načina razmišljanja. U vremenu kada su mnogi smatrali da djevojčicama škola nije potrebna, ona je pokazala da obrazovana žena može biti snažan oslonac porodice, zajednice i društva.
Prva škola za djevojčice u Sarajevu
Kada je 1858. godine otvorena škola koju je pokrenula Staka Skenderova, to nije bio samo obrazovni događaj, nego i društveni iskorak. Ta škola se često opisuje kao početak ženske pismenosti u Sarajevu. U njoj djevojčice nisu sticale samo osnovna znanja, nego su dobijale priliku da izađu iz dotadašnjih okvira i postanu vidljiviji dio društva.
Posebno je važno to što se njen rad nije završio samo na jednoj generaciji učenica. Djevojke koje su pohađale tu školu kasnije su i same prenosile znanje dalje, što znači da je Staka Skenderova svojim radom pokrenula lanac promjena koji je bio mnogo veći od jedne učionice i jednog vremena.
Da bismo razumjeli veličinu njenog doprinosa, važno je zamisliti okolnosti u kojima je djelovala. U 19. stoljeću društvo u Bosni i Hercegovini bilo je duboko tradicionalno, a prostor za javno djelovanje žena bio je veoma sužen. U takvom ambijentu pokrenuti školu za djevojčice značilo je suprotstaviti se predrasudama, nepovjerenju i uvriježenim društvenim pravilima.
Staka Skenderova zato nije bila značajna samo kao prosvjetna radnica, nego i kao simbol upornosti. Njen primjer pokazuje da se velike promjene često ne dešavaju odjednom, nego počinju tako što jedna osoba odluči da ne pristane na ograničenja svog vremena. Upravo zato je njena priča i danas inspirativna, posebno mladima koji možda imaju osjećaj da pojedinac ne može mnogo promijeniti.
Staka Skenderova nije bila samo učiteljica
Pored rada u obrazovanju, Staka Skenderova ostala je zabilježena i kao jedna od prvih objavljenih književnica u modernoj Bosni. Njeno djelo Ljetopis Bosne 1825–1856 ubraja se među važne rane zapise o društvu i vremenu u kojem je živjela. Zbog toga njena uloga nije važna samo za historiju školstva, nego i za kulturnu i književnu historiju Bosne i Hercegovine.
To je još jedan podsjetnik da su žene i u vremenima kada im društvo nije davalo mnogo prostora ipak stvarale, pisale, obrazovale druge i ostavljale trag. Njihov doprinos često nije dovoljno prisutan u svakodnevnim razgovorima, udžbenicima i medijima, zbog čega je 8. mart dobar trenutak da se prisjetimo upravo takvih imena.
Priča o Staki Skenderovoj nije važna samo kao lekcija iz prošlosti. Ona nas podsjeća da pravo na obrazovanje, koje danas često uzimamo zdravo za gotovo, nije došlo samo od sebe. Iza njega stoje generacije žena koje su se morale izboriti da uopće dobiju priliku da uče, pišu, rade i budu ravnopravno prisutne u društvu.
Za studentsku populaciju ova priča ima posebnu težinu. Studiranje nije samo lični uspjeh, nego i dio mnogo šire historije borbe za pristup znanju. Kada danas studentice sjede u amfiteatrima, polažu ispite, biraju profesije i grade vlastiti put, važno je znati da su prije više od stoljeća postojale žene koje su morale prvo izboriti samo pravo da uđu u učionicu.
Zato je ime Stake Skenderove mnogo više od historijske bilješke. To je ime žene koja je otvorila vrata drugima. A ljudi koji otvaraju vrata znanju, bez sumnje, mijenjaju društvo zauvijek.
Izvor: studomat.ba