Tajna “aktivnog prisjećanja”: Zašto je čitanje skripte najgori način učenja?

Istraživanja o učenju pokazuju jednu šokantnu stvar: ponovno čitanje gradiva i podvlačenje markerom su među najmanje efikasnim metodama za pamćenje. Da, dobro si pročitao. Ona skripta išarana sa pet različitih boja ti vjerovatno neće pomoći da položiš ispit.

Problem je u tome što naš mozak tako stvara iluziju da nešto zna. Prepoznaješ rečenice, termini ti zvuče poznato i misliš “to je to, zapamtio sam”. Međutim, prepoznavanje nije isto što i znanje. To je pasivno primanje informacija, a tvoj mozak na ispitu ne dobija bodove za prepoznavanje, već za aktivnu reprodukciju znanja.

Postoji bolji način. Zove se aktivno prisjećanje (active recall) i doslovno može prepoloviti vrijeme koje provodiš nad knjigom, istovremeno ti donoseći bolje ocjene.

Šta je, ustvari, aktivno prisjećanje?

Najjednostavnije rečeno, aktivno prisjećanje je praksa svjesnog naprezanja mozga da “izvuče” informaciju iz sjećanja, umjesto da je samo ponovo gleda. Zamisli da imaš ispit iz Uvoda u pravo i skriptu od 100 stranica. Umjesto da je čitaš peti put, ti je zatvoriš i pokušaš naglas objasniti šta je to pravna norma. U početku će biti teško, mucat ćeš, ali upravo taj napor je proces izvlačenja znanja koji stvara jake veze u tvom mozgu.

Pasivno učenje je gledanje utakmice s tribina. Aktivno učenje je igranje te utakmice na terenu. Samo jedno od toga te čini boljim igračem. Svaki put kad prisiliš sebe da se nečega sjetiš bez gledanja u bilješke, ti vježbaš mozak za situaciju koja te čeka na ispitu. A na ispitu nemaš skriptu.

Marker u smeće: Praktične tehnike za ispite

Zvuči dobro, ali kako to izgleda u praksi? Recimo da te sutra čeka kolokvij iz anatomije. Umjesto da buljiš u slike kostiju, uzmi prazan papir i pokušaj nacrtati kostur šake i imenovati sve kosti po sjećanju. Nakon toga provjeri u knjizi šta si pogriješio. To je aktivno prisjećanje na djelu.

Ova metoda zahtijeva mentalni napor, ali je nevjerovatno efikasna. Ako ne znaš odakle početi, evo nekoliko jednostavnih načina kako da odmah primijeniš ovaj princip:

• Nakon što pročitaš poglavlje, zatvori knjigu i zapiši na papir sve čega se sjećaš.
• Koristi kartice za učenje (flashcards), gdje s jedne strane piše pitanje, a s druge odgovor.
• Postavljaj sebi pitanja koja bi profesor mogao postaviti na ispitu i odgovaraj na njih.
• Pokušaj objasniti koncept naglas nekome ko o tome ne zna ništa, kao da mu držiš predavanje.

Zašto ovo radi (i štedi ti sate života)?

Aktivno prisjećanje djeluje jer tjera mozak da stvara i ojačava neuronske puteve do informacije. Svaki put kad uspješno “izvučeš” podatak, ta veza postaje jača i brža. To je kao da utabavaš stazu u šumi. Što više puta prođeš njom, lakše ćeš je naći sljedeći put. To je tajna stvaranja jakih neuronskih veza.

Najveća zamka pasivnog učenja je iluzija poznavanja gradiva. Čitanje ti daje lažni osjećaj sigurnosti jer sve izgleda poznato. Aktivno prisjećanje te odmah suoči s onim što zaista ne znaš i pokazuje ti tačno na čemu trebaš više raditi. Zato, sljedeći put kad otvoriš skriptu, zapitaj se: čitam li ovo da bih se osjećao produktivno ili da bih zaista naučio?

Prebacivanje s pasivnog čitanja na aktivno vježbanje pamćenja je možda najvažnija vještina koju možeš naučiti na fakultetu. 

studomat.ba