AI i obrazovanje – Vrijeme klasike i sajberpanka

Sve što nastaje i nestaje, utiče na pojedinca i kolektiv, a ono što kolektivu donosi pojedinačna upotreba raznih oblika vještačke inteligencije može da bude višestruko korisno, ali isto tako pogubno.

Piše: Milanka Mitrić

Vještačka inteligencija ne može sve, ali može mnogo, i to mnogo, daleko veće od onoga što smo prije koju godinu mogli da gledamo u distopijskim i naučnofantastičnim serijama i filmovima ili ranije čitali u romanima, i može da donese više štete nego koristi u nekim oblastima.

Jedna oblast u kojoj AI alati mogu da pronađu svoj prostor jeste obrazovanje. Kako primijeniti vještačku inteligenciju u toj oblasti? Da li je štetna ili korisna? Kako dugoročno može da djeluje na učenike i studente? Može li da uruši sistem obrazovanja ili da ga poboljša, ukoliko bude pametno primijenjena? Možda nemamo potpune odgovore na ova pitanja, ali svakako možemo da rastumačimo i pokušamo da sada izvažemo šta činiti, a šta ne, jer, ako se osvrnemo na ideje i priče gore pomenutih distopijskih i naučnih djela, krajnji rezultat nepromišljene i pohlepne upotrebe onoga što je vještačko je srozavanje ljudskosti i vladavina mašina.

Srećom, ne živimo u filmu ili romanu, iako se često tako čini i možemo da obrnemo scenario i radnju u svoju korist, uzimajući ono najbolje od starog i novog svijeta, koristeći postojeće metode, ali ne bježati od novih, spojiti vrijeme klasike i sajberpanka, uz oprez i odgovornost.

Foto: Freepik

Kod primjene AI alata u obrazovanju, važno je naglasiti da bi oni trebalo da su tu da olakšaju rad u određenim segmentima, ne da nadjačaju klasične metode učenja i žive interakcije između učenika, nastavnika, profesora i studenata. Jednako tako važno je izdvojiti etiku, kao segment u primjeni alata i potencijalne opasnosti.

Ako alati ne poznaju granice, čovjek bi trebalo da ih zauzda

Među alatima koji svakako postoje već neko vrijeme jesu jezički alati, koji, nikad dovedeni do savršenstva, pomažu u određenoj mjeri prilikom učenja i savladavanja određenog stranog jezika ili prosto olakšavaju pronalazak prevoda za određene riječi, u smislu brzine, u odnosu na klasični, fizički rječnik. Kao alatka za ubrzanje procesa pretrage, višestruko je korisna.

Ovo vrijeme, sa druge strane, nudi različite virtuelne botove, koji na osnovu jednog jednostavnog promta, kao tkanice, za nekoliko sekundi, stvore čitave sastave, pune činjenica, skladnih rečenica, dosta precizno i jasno.

Novi alati za učenje čini se, nastaju svakodnevno, a među nekim aktuelnim su Course Hero, Socrat.ai, MathGPTPro, Gradescope, Fetchy i slični, koji služe različitim svrhama, od organizacije rada, do stvaranja generisanog sadržaja, u smislu matematičkih zadataka, pitanja, kratkih tekstualnih zadataka, zatim za sakupljanje većeg broja informacija o određenoj datoj temi, u svrhu istraživanja.

Primjera radi, Socrat je namijenjen i učenicima i nastavnicima, služi za sakupljanje podataka o procesu napretka učenika, kombinujući zadatke predavača, analize, i rezultate učenika, uz pratnju bota (Debate-a-bot) namijenjenog za sferu kritičkog razmišljanja i potencijalne debate. Mathos (MathGPTPro) tako služi za rješavanje matematičkih problema, i dosta je prilagodljiv za pojedinačno učenje, a zbog preciznosti, dosta je popularan u različitim dijelovima svijeta.

Među alatima koji su korišteni trenutno, osim klasičnih i popularnih ChatGPT-a, Grammarly, Syntea, Tutor.ai, Cognii, Mendeley i brojni drugi.

Alati služe i za lakše pronalaženje plagiranih tekstova, za prebacivanje audio ili video zapisa u tekst, za lakšu organizaciju istraživanja i materijala sakupljenih iz baza podataka ili elektronskih izdanja knjiga, časopisa i naučnih radova. Mogu da unaprijede rutinske operacije, da poboljšaju ideje za pisanje ili donesu neke nove na osnovu zadatih parametara, da brzo skroje odgovore na skoro sva pitanja koja nekome ko istražuje i izučava određenu oblast, značajno uštedi vrijeme i ubrza proces.

Prije samo jednog vijeka, u periodu istorije kada je učenje bilo isključivo klasično bilo šta od ovoga bilo je nezamislivo, kao i postojanje interneta, mobilnog telefona, ekrana na dodir, raznih naprednih verzija robota i mnogih alata i uređaja koje danas koristimo kao najobičnije predmete, koji su dio naše svakodnevice. Da li su se jednako tako i alati vještačke inteligencije ušunjali u našu svakodnevicu i koliko uopšte njihova upotreba može da bude korisna, za obrazovanje, u ovom slučaju?

Ako sagledamo klasične primjere predavanja, interakciju između nastavnika ili profesora i učenika ili studenata i osvrnemo se na stavke važne za čovjeka koji je mlad, uči u školi, na fakultetu, koji razvija znanje, radoznalost i usmjerava sebe u oblast koja ga zanima, osim što možemo da razmotrimo korist alata, nužno je govoriti o uticaju na budućnost korisnika.

Foto: Unsplash

Kod upotrebe vještačke inteligencije u obrazovanju ili u olakšavanju pojedinih operacija, zarad potencijalno veće efikasnosti, važno bi bilo obratiti pažnju na taj budući uticaj koji to može da ima, posebno kod korišćenja u obrazovanju mlađih generacija i razvoja kritičkog mišljenja. Isto tako, nijedan alat, niti čak robot, nisu zamjena za čovjeka, predavača i interakciju koja nastaje tad.

Da li je ušteđeno vrijeme i ubrzanje nekih radnji vrijedno gubljenja sposobnosti promišljanja i sagledavanja stvarnosti na osnovu logike i činjenica? Nije, stoga je važno poznavati granice, kako samih alata, tako i granice u korišćenju, jer, opet, ako pogledamo naučnofantastične filmove ili bilo kakvu futurističku fikciju, previše oslanjanja na umjetnu inteligenciju ili bilo kakvu vještačku tvorevinu programiranu da pomaže, završi loše po čovjeka.  Stoga, ako alati ne poznaju granice, čovjek bi trebalo da ih zauzda u svoju korist i izvuče ono najbolje.

Osim granica, važno je osvrnuti se i na rizike, kao što su dijeljenje velike količine podataka, gubljenje individualnosti i kreativnosti, narušavanje privatnosti, pogrešni rezultati koje alati mogu da daju (što utiče i na brzopletost i manjak potrebe za istraživanjem, što dalje vodi do stvaranja loših, nepotpunih i ispraznih radova). Jedan od posebnih rizika je kreiranje generički napisanih sadržaja i oslanjanje na alate za na primjer, pisanje radova za koje je potrebno izražavanje emocija, što ne samo da može negativno da utiče na kritičko mišljenje, već i na emocionalnu inteligenciju, empatiju i sposobnost opisivanja doživljenog svijeta, što lančano utiče na stvaranje budućeg odraslog čovjeka koji treba da funkcioniše u društvu.

Takođe, korišćenje ovih alata za rješavanje problema domaće zadaće i slično, može dalje da dovede do krajnosti da se neko u potpunosti oslanja na pomoć alata, jer je lakše, brže i jednostavnije i tako prođe kroz proces obrazovanja bez da skoro išta nauči.

Da bismo bolje ilustrovali na koji način vještačka inteligencija može da doprinese brzom rješavanju zadataka, koristeći neke od gore pomenutih alata, isprobali smo postavljane pitanja za različite vrste zadataka.

Jedan primjer je pozitivan primjer korišćenja alata u svrhe kreiranja običnih matematičkih zadataka.

Zadatak:

Pahulja je oblikovana tako da ima šest simetričnih dijelova. Svaki dio je jednakostranični trougao, a pahulja ima šest osa simetrije.

1. Koliko ima osa simetrije ova pahulja?
2. Ako presavijemo pahulju duž jedne od njenih osa simetrije, šta će se desiti sa svim trouglovima na jednoj strani?

Rješenje:

1. Pahulja ima šest osa simetrije jer je oblikovana kao pravilni šesterougao.
2. Kada se pahulja presavije duž jedne od njenih osa simetrije, svi trouglovi na jednoj strani će se saviti tako da se potpuno poklope sa trouglovima na suprotnoj strani.

Drugi je primjer pisanja sastava ispunjenog emocijama. Zadatak je napisati kratki sastav pun emocija o jeseni u Banjaluci, iz ugla djevojčice koja se vraća iz škole i posmatra jesenje lišće.

Jesen u Banja Luci je pravo čudo, koje svakog dana donosi novu ljepotu. Dok hodam ulicama grada, drveće je prekriveno zlatnim i crvenim lišćem koje škripi pod mojim nogama. U vazduhu osjećam miris svježine, a lišće pada oko mene kao zlatne pahulje. Svim tim bojama i mirisima, srce mi je ispunjeno toplinom, iako je dan postao hladniji. Povratak iz škole postaje posebna avantura, jer jesen u Banja Luci nosi sa sobom tišinu i spokoj koji me podsećaju da je svijet lijep, čak i u jednostavnim trenucima.

Mašina nema emociju za saznanjima koju treba prenijeti učeniku

ChatGPT je možda trenutno najpopularniji alat, iako ne jedini, a pogotovo ne najkvalitetniji, no, zajedničko i njemu i drugim alatima je što utiču i nužno će da preoblikuju obrazovanje, objašnjava za „Impuls“ Borislav Vukojević, viši asistent na Katedri za novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci.

– Generativna vještačka inteligencija utiče na obrazovanje, htjeli mi to svjesno prihvatiti i baviti se time, ili ne. Đaci koriste ChatGPT zato što postoji i zato što je popularan, a malo se radi na edukaciji o ispravnom i etičnom korištenju. Kvalitet uticaja će zavisiti prvenstveno od sistema, jer nisu đaci i nastavnici krivi što im niko ne nudi kvalitetne edukacije i obuke. Prema mom mišljenju, najveći problem je što se zbog neznanja samo zabrani korištenje alata vještačke inteligencije, što je pogrešno. Takođe, alati AI nije samo ChatGPT kako mnogi misle. Taj jezički model jeste najpopularniji, ali nije vodeći čak ni u svojoj kategoriji, a da ne govorim o drugim kvalitetnijim alatima (poput NotebookLM, Learn about, Superpowered i sl) – smatra Vukojević.

Vukojević navodi da mladi u vještačkoj inteligenciji vide laganu zamjenu za zadatke, što je u koncu pogubno na više nivoa.

– Prvo, posmatraju rezultate nekritički i smatraju da je dovoljno dobro; drugo, (pod)svjesno govore svojoj budućoj karijeri da će biti zamjenjivi kao radna snaga na tržištu rada. Naime, iako se mnogi ne slažu sa mnom, ja iznosim ponovo: AI već mijenja način na koji se radi i obavlja posao, to nije pitanje koje nas čeka u budućnosti. Ako mladi sada koriste AI da im zamijeni znanje i vještine, onda nemaju pravo da se bune kasnije kada budu “višak” na tržištu rada – dodaje Vukojević.

Foto: Privatna arhiva

Govoreći o tome koliko je zastupljena u sferi obrazovanja u BiH, dodaje da, koliko mu je poznato, još nisu rađena relevantna istraživanja (osim Google forma anketa, koje nisu adekvatna metoda).

– Iz mog iskustva, alati se koriste, ali na pogrešan način. Ja vidim rješenje u korištenju AI alata uz kontrolisane baze znanja i konstantnu involviranost nastavnika u tom procesu. Dakle, integracija obrazovanja sa AI ne znači korištenje besplatne verzije ChatGPT, to je pogubno za sve strane. Adekvatan odgovor podrazumijeva korištenje tzv. RAG ili “fine-tuned” modela da odgovaraju specifičnoj upotrebi obrazovanja – ističe Vukojević.

Sličnog je stava i Marko Đukanović, docent na Katedri za računarske i informatičke nauke na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, koji ističe da je razvoj različih metoda vještačke inteligencije, zajedno sa informacijama skladištenim u centralizovanim sistemima baza, doveo je do toga se u nekoliko definisanih zahtjeva korisnika može doći do korisne serije informacija integrisani u jedan tekst iz različitih izvora.

– To znači, dobili ste “fensi” pametnu gugl pretragu. Kako se i obična gugl pretraga već 20 i više godina pokazala kao značajan alat za pretraživanje i filtriranje informacija, AI dodatno podiže korist ovakih alata u maltene bilo kojoj oblasti, pa u ovom slučaju i obrazovanju i školstvu. Školstvo se pod uticajem takvih alata definitivno promijenilo, jer dolazak do niza relevantnih informacija je moguć u par klikova, forsirajući samoučenje. Čak i razne teme iz istorije, hemije, matematike i drugih oblasti možete dobiti u sažetoj formi dovoljno da se ovlada osnovama nekoliko puta brže nego je to bilo prije. Dakle, znanje koje smo dobijali u klasičnim školama je postalo ne samo široko dostupno, već i lakše “svarljivo” bez potrebe da  znanje prenese profesor, barem što se tiče osnova. Naravno, studiozan rad, naučiti kako učiti, prepoznati “cake” u rješavanju teških problema je ono što se ipak savladava u školama i školskom sistemu od strane “ljudskih” učitelja –  rekao je Đukanović.

Naravno, on smatra da iako AI utiče na način učenja i preoblikuje školstvo i način učenja, neke vrijednosti ne mogu da nestanu tek tako.

– Mašina nema emociju za saznanjima koju treba prenijeti učeniku i zapaliti onu iskru koja će ga voditi i motivisati – smatra Đukanović, koji dodaje  da uticaj AI na školstvo može da bude pozitivan i negativan.

Foto: rtrs

Pozitivno je, kako objašnjava, to da se uz pomoć AI vrlo lako mogu dobiti osnovne informacije o bilo čemu u jednoj sekundi, riješiti šablonski zadaci, testovi i slično.

– Naučiti na efektivan način osnove bilo čega, samostalno, je postala naša stvarnost. S druge strane, da bi nešto savladali do detalja, ipak tradicionalni pristup učenja je nezaobilazan — neophodno je uzeti knjigu, ići od poglavlja do poglavlja gradeći “piramidu” znanja, rješavati zadatke na kraju poglavlja. I on neće moći da se izbjegne.  Plašim se da će ipak pod uticajem AI sve manje osoba koje će se odlučiti na tradicionalni način učenja i temeljnosti tog procesa te će razlika između učenika koji temeljno rade od onih drugih biti mnogo veća nego je to danas – jasan je Đukanović.

Pominjući ChatGPT kao alat koji je najčešće u upotrebi, od strane profesora i učenika, profesorima nudi mogućnost unapređenja materijala, što je pozitivan aspekt za obrazovanje.

– Sa druge strane, učenici takođe koriste ove alate za svoje obaveze – lakše savladavanje gradiva tražeći alternative u objašnjavanju pojedinih stavki. Nažalost, mnogi zloupotrebljavaju ove alate pa ih koriste u svrhu rješavanja zadaća, izrade projekata koji su, ipak, u osnovnim i srednjim školama (a ponekad i na fakultetima) šablonskog tipa, što savršeno odgovara automatizaciji koju AI i radi. Nažalost, ujednačeni etički principi korištenja AI ne postoje ili nisu usaglašeni do dan danas, tako da je teško sankcionisati takav vid ponašanja. Ovo će biti jedan od glavnih problema u obrazovanju u narednom periodu, postaviti ispravne norme u načinu korištenja AI alata – objašnjava Đukanović.

Pametno i etičko korišćenje ovih alata, pitanje razvoja i uticaja na kritičko mišljenje budućih odraslih osoba, ključne su stavke za priču o alatima vještačke inteligencije, iako sa sobom nose lakoću pristupa, olakšavaju šablonske zadatke, pomažu ubrzanju određenih procesa učenja, mogu da ostave dosta štete, ako im ne pristupimo s oprezom. Lako je dati mašini da uradi zadatak, koji i sami umijemo da uradimo, a teško bi bilo budućeg, čovjeka oslonjenog na pomoć mašine, naučiti da mora bez nje.

- impulsportal.net