Koji poslovi su otporni na AI i zašto ih automatizacija ne može zamijeniti
Brzina razvoja i uvođenja umjetne inteligencije (AI) u procese rada pokrenula je globalni razgovor o budućnosti rada. Izvještaj kompanije Anthropic, koja razvija Claude AI, iz marta ove godine, pod nazivom “Utjecaji umjetne inteligencije na tržište rada: Nova mjera i rani dokazi”, uvodi novu mjernu jedinicu pod nazivom “uočena izloženost” kako bi se pratilo koji se zadaci zapravo automatizuju, a ne samo koje bi zadatke AI teoretski mogla obavljati. Dok podaci pokazuju visoku izloženost za uloge poput IT inžinjera i finansijskih analitičara, oni također otkrivaju značajnu grupu profesija na koje AI jedva da je imala utjecaja.
Da bismo razumjeli koje sfere ljudskog rada neće biti ugrožene umjetnom inteligencijom, prvo moramo sagledati one koje jesu ranjive. Anthropic u svom izvještaju pravi pažljivu razliku između “teoretske sposobnosti” AI-ja, odnosno onoga što bi veliki jezički modeli mogli raditi, i “uočene izloženosti”, odnosno onoga što se trenutno zaista dešava u profesionalnim okruženjima.
Tipovi poslova koji su pod najvećim pritiskom umjetne inteligencije jesu oni koji se zasnivaju na podacima, repetitivnoj digitalnoj komunikaciji i kodiranju. Programeri su na vrhu liste sa 75 posto uočene izloženosti, a slijede ih predstavnici korisničke službe i daktilografi za unos podataka, pri čemu posljednji imaju oko 67 posto pokrivenosti. To su poslovi u kojima je stručnost umjetne inteligencije već dobro dokumentovana. Tu prije svega spadaju pisanje i održavanje softvera, rješavanje pritužbi kupaca, čitanje izvornih dokumenata i unos podataka.
Ono što je ipak upečatljivo jeste koliko stvarna upotreba zaostaje za onim što je tehnički izvodivo. U zanimanjima vezanim za informatiku i matematiku, AI trenutno pokriva oko 33 posto zadataka, uprkos teoretskoj izvodljivosti od 94 posto. Taj jaz postoji iz niza razloga: zakonskih ograničenja, potrebe za ljudskom verifikacijom, specifičnih softverskih zahtjeva i jednostavne ljudske inercije.
Ono što se nikako ne može automatizovati: Fizička prisutnost
Najupečatljiviji nalaz za svakoga ko se bavi sigurnošću radnih mjesta i njihovim očuvanjem jeste grupa koju izvještaj svrstava pod “nultu pokrivenost”. Otprilike 30 posto radnika nema nikakvu uočenu izloženost umjetnoj inteligenciji. Njihovi radni zadaci izuzetno su se rijetko pojavljivali u podacima o stvarnoj upotrebi da bi uopće bili zabilježeni. Razlog za to nije činjenica da su ti poslovi prejednostavni, već to što ih veliki jezički modeli ne mogu obaviti.
Na vrhu ove liste su poslovi koji zahtijevaju fizičku spretnost i prisustvo u stvarnom svijetu. Tu spadaju kuhari, barmeni i perači posuđa, jer softver ne može skuhati ručak ili napraviti koktel. Automehaničari, električari i građevinski radnici oslanjaju se na fizičko rješavanje problema u nepredvidivim okruženjima. Anthropicov izvještaj navodi zadatke poput “orezivanja drveća” i “upravljanja poljoprivrednim mašinama” kao primjere rada koji za sada ostaje nedostupan bilo kojem digitalnom sistemu.
Iz svega navedenog može se zaključiti da poslovi koji su najotporniji na automatizaciju nisu nužno najprestižniji ili najbolje plaćeni. Vodoinstalater koji mijenja cijevi u staroj zgradi obavlja posao koji je otporniji na automatizaciju od posla finansijskog analitičara koji obrađuje izvještaje o zaradi, iako analitičar zarađuje tri puta više od vodoinstalatera.
Složenost ljudskog prosuđivanja
Pored fizičkog rada, postoji i drugi sloj zaštite: uloge koje zahtijevaju prosuđivanje visokog rizika, emocionalnu inteligenciju i pravnu odgovornost. Izvještaj ističe “zastupanje klijenata na sudu” kao zadatak koji ostaje isključivo ljudski. Ne zato što AI to ne bi mogla pokušati, već zato što pravna i etička težina takvog zastupanja zahtijeva da stvarna osoba stoji iza toga.
Slično je i sa zdravstvenom zaštitom. Specijalisti za medicinsku dokumentaciju, s druge strane, čiji je rad uglavnom zasnovan na podacima, pokazuju visoku izloženost. No, medicinski tehničari i većina zdravstvenih radnika čiji posao podrazumijeva složenu i empatičnu njegu pacijenata ne mogu se svesti na skup automatizovanih zadataka. Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma za 2025. potvrđuje da će broj poslova u zdravstvu i njezi snažno rasti do 2030. godine, upravo zbog neophodnosti ljudskog faktora.
Projekcije američkog Biroa za statistiku rada (BLS), na koje se poziva Anthropic, jasno potvrđuju ovaj odnos: što je posao više izložen umjetnoj inteligenciji, to su prognoze za njegovo buduće zapošljavanje nešto slabije. Konkretno, na svakih 10 posto veće izloženosti AI-u, očekivani rast zaposlenosti opada za 0,6 posto. Iako ovo nije dramatičan pad, trend je vidljiv u svim podacima.
Navigacija kroz tranziciju
Anthropicov izvještaj pokazuje da umjetna inteligencija još nije uzrokovala masovni gubitak poslova. Ipak, istraživanja sugerišu da je zapošljavanje mladih, u dobi od 22 do 25 godina, usporilo u sektorima koji najviše koriste AI. Poslovi za početnike, poput istraživanja tržišta ili testiranja softvera, polako nestaju jer kompanije koriste AI za jednostavnije zadatke umjesto da zapošljavaju nove radnike. To je specifičniji problem od brige da će “AI preuzeti sve poslove”. To je također vjerovatno hitnije pitanje za svakoga ko sada traži posao.
Savjet koji se postojećim i budućim radnicima može dati jeste da se fokusiraju na zadatke koje samo čovjek može obaviti. Umjesto rutinskih poslova koje AI lako preuzima, treba birati one koji zahtijevaju ljudski kontakt, donošenje važnih odluka ili rješavanje složenih problema. Tako bi se, naprimjer, programeri trebali više baviti planiranjem sistema i radom s klijentima nego samim kodiranjem.
Kako sada stvari stoje, najotporniji poslovi na AI jesu oni koji zahtijevaju ili fizičko prisustvo ili vrstu odgovornosti i prosuđivanja koja se ne može delegirati mašinama.
Izvor: akta.ba