Ova metoda pomaže studentima da zapamte gradivo bez beskrajnog ponavljanja

Amar je sjedio u čitaonici, otvorio skriptu od 120 stranica i već treći put prelazio preko iste lekcije. Slova su bila pred očima, ali ništa nije ostajalo u glavi. Ujutro je ispit, a osjećaj je bio isti kao i prethodne noći, puno vremena, malo stvarnog pamćenja.

Par stolova dalje, kolegica je zatvorila knjigu nakon pola sata i krenula kući. Nije učila manje, samo je koristila drugačiji način. Umjesto beskrajnog čitanja, tjerala je mozak da se prisjeti gradiva bez gledanja u skriptu.

Taj pristup zove se aktivno prisjećanje i upravo on pravi razliku između sata provedenog nad knjigom i gradiva koje ostaje i nakon ispita.

Kada čitanje samo vara osjećaj da znaš

Mnogo studenata upadne u istu zamku. Dok čitaju, sve izgleda poznato. Rečenice djeluju jasno, definicije zvuče logično, primjeri imaju smisla. Problem nastaje kada zatvore skriptu i pokušaju sami objasniti ono što su upravo pročitali.

Tad se vidi razlika između prepoznavanja i znanja. Pasivno čitanje daje osjećaj napretka, ali ne gradi trajno pamćenje. Mozak se više angažuje kada mora da izvuče informaciju, ne kada je samo ponovo gleda.

To posebno osjete studenti koji uče uz posao. Navečer provedu dva sata nad knjigom, a sutradan na predavanju ne mogu sastaviti jednostavan odgovor. Nije problem uvijek u količini vremena, nego u metodi.

Metoda koja tjera mozak da radi

Suština je jednostavna. Pročitaš jednu cjelinu, zatvoriš materijal i pokušaš sebi naglas objasniti šta si zapamtio. Ako ne ide, vratiš se na ono što nedostaje, pa opet ponoviš bez gledanja. To je aktivno prisjećanje.

Kod kolokvija sutra, ova metoda može biti spas. Umjesto da pet puta čitaš isto pitanje, napraviš kratko pitanje sebi, pa odgovaraš bez pomoći. Tako brzo vidiš rupe u znanju i trošiš vrijeme samo na ono što zaista ne znaš.

Dobra stvar je što ne traži posebne aplikacije ni komplikovane planove. Dovoljni su papir, olovka i malo discipline.

• nakon svake lekcije napiši tri pitanja
• odgovori bez gledanja u skriptu
• vrati se samo na dijelove koje nisi mogao objasniti

Zašto kraće sesije daju bolje rezultate

Studentica koja sprema seminarski i dva ispita često misli da mora učiti u komadu po pet sati. U praksi, mozak puno bolje pamti kada se gradivo vraća kroz više kraćih susreta. To se zove razmaknuto učenje.

Jedan sat danas, pa dvadeset minuta sutra, pa kratka provjera za dva dana često vrijedi više od jedne iscrpljujuće noći. Informacija tako ne ostaje samo u kratkoročnoj memoriji. Dobija priliku da se učvrsti.

Kod stresa pred ispitni rok to je posebno korisno. Kada znaš da ne moraš sve sabiti u jednu večer, opada panika. Nastaje osjećaj kontrole, a to studentima često nedostaje više nego motivacija.

Kako to izgleda u stvarnom studentskom danu

Zamisli jutarnji ispit iz sociologije. Umjesto listanja skripte u autobusu, student uzme papir i napiše pet pojmova koje mora objasniti. Ako može dati smislen odgovor bez gledanja, već je uradio više nego sa deset novih čitanja.

Ili scenarij sa skriptom od preko 100 stranica. Ne učiš redom od prve do zadnje. Podijeliš materijal na manje cjeline, pa nakon svake radiš mini provjeru znanja. Tako gradivo postaje preglednije, a napredak mjerljiv.

Još jedan koristan trik je da gradivo nekome objasniš kao da držiš kratko predavanje. To može biti cimeru, prijateljici ili samom sebi pred ogledalom. Objašnjavanje naglas brzo otkriva gdje si nesiguran.

Kad ti sljedeći put dođe da istu stranicu čitaš četvrti put, zastani i isprobaj pitanja iz glave.

Izvor: studomat.ba