Studenti otkrili trik: kako učiti kad nemaš nikakvu motivaciju

Petak je navečer, rok je u ponedjeljak, a skripta od 120 stranica stoji otvorena već sat vremena na istoj stranici. Telefon je pored laptopa, kafa se hladi, a u glavi samo jedna misao, ne mogu početi.

U studentskim domovima, bibliotekama i sobama pred ispitni rok često se ne vodi borba sa gradivom, nego sa vlastitom voljom. Kad motivacije nema ni na vidiku, stvar nije u tome da si lijen, nego da ti treba drugačiji ulaz u učenje.

Kad mozak traži bijeg

Najgori trenutak je onaj kad znaš da moraš učiti, a sve drugo djeluje privlačnije. Pospremanje stola, gledanje jedne epizode, skrolanje po mrežama, čak i provjeravanje frižidera. To se često desi kad je gradivo preveliko i kad ti djeluje da nemaš šanse završiti na vrijeme.

Studentica prava, recimo, vraća se s posla u 18 sati i zna da sutra mora spremati kolokvij. Nema snage za četiri sata učenja, pa odustane prije nego što je i sjela. Problem nije samo umor, nego osjećaj da mora odjednom uraditi previše. Tu pomaže mikro početak, svega deset minuta bez pritiska.

Kad sebi kažeš da moraš učiti cijelu noć, mozak diže blokadu. Kad kažeš, pročitat ću dvije stranice i podvući tri pojma, otpor pada. Često je prvi mali korak teži od samog učenja.

Trik koji studenti stvarno koriste

Jedan od najkorisnijih trikova nije motivacijski govor, nego dogovor sa sobom. Umjesto pitanja imam li volje, pitaj se šta mogu uraditi u narednih 25 minuta. Taj okvir djeluje podnošljivo, čak i kad si totalno ispražnjen.

Student strojarstva pred ispit ujutro ne pokušava savladati cijelu oblast. Uzme samo zadatke koji se najčešće ponavljaju i radi jedan blok po jedan. Nakon prvih 25 minuta obično dođe i drugi blok, jer se fokus lakše vrati kad jednom uđeš u ritam.

Pomaže i da sebi unaprijed zadaš najmanji mogući cilj. Ne učiti anatomiju, nego proći jedno poglavlje. Ne pisati seminarski rad, nego napisati uvod i pronaći dva izvora. Tako obaveza prestaje biti magla i postaje konkretna.

• ugasi obavijesti na 30 minuta
• stavi skriptu ispred sebe, ne u torbu
• zapiši samo jedan zadatak za početak

Okruženje često kvari plan

Ako ti je laptop otvoren na pet tabova, a telefon stalno svijetli, nije čudo što ne možeš zadržati pažnju. Fokus nije samo stvar discipline, nego i prostora. Nekad je manje distrakcija važnije od više volje.

Kod skripte od više od 100 stranica dobro radi podjela na sitne cjeline. Označi šta je za danas, šta za sutra, a šta samo ako stigneš. Kad vidiš mali plan, stres se smanjuje. Kad vidiš cijelu hrpu odjednom, mozak opet traži izlaz.

Neki studenti najbolje uče u čitaonici, neki za kuhinjskim stolom, neki tek kasno navečer. Nema idealnog modela za sve, ali postoji radno mjesto bez haosa. To često napravi veću razliku nego nova aplikacija za produktivnost.

Kad nemaš motivaciju, osloni se na rutinu

Motivacija je nestabilna. Jedan dan je imaš, drugi dan nemaš ni minimum. Zato studenti koji uspiju kroz rok najčešće ne čekaju inspiraciju, nego prave kratku rutinu koju mogu ponoviti i kad su loše volje.

To izgleda vrlo obično. Sjesti u isto vrijeme, otvoriti istu fasciklu, krenuti od lakšeg dijela, napraviti pauzu, pa nastaviti. Studentica koja piše seminarski rad često lakše krene kad prvo sređuje literaturu, pa tek onda piše. Važno je da postoji redoslijed koji umanjuje otpor.

Dobra stvar je što fokus ne mora doći prije rada. Često dođe tek nakon 15 ili 20 minuta. Zato se više isplati vjerovati u ritam učenja nego čekati da ti se odjednom sve radi.

Izvor: studomat.ba