Zašto Gen Z neće imati penziju?
Kao dio gen z populacije, ovo saznje je meni uznemirujuće. Kada su mi profesori ekonomije, koji se trebaju penzionisati za manje od jedne decenije, da se pitaju da li će imati penziju, ja im nisam vjerovala. Uzela sam na sebe da to istražim i nažalost bili su upravu.
Kako je to moguće?
Vrlo jednostavno. Ako ste ikada bili zaposleni, znate da se od vaše plate odbijaju mnogobrojni porezi, od kojih je jedan za penzioni fond u BiH. Sada problem nastaje zato što taj fond ne skuplja novac da uplati tebi penziju, nego uplaćuje penziju penzionerima. Samim ovim, u kombinaciji s tim da danas za svakog jednog penzionera u Bosni 2025. godine podršku daje 1,2–1,15 osoba. Da bi ovaj sistem radio bez problema, treba da budu tri radne osobe na jednog penzionera. Ovo je drugi najgori racio u cijeloj Evropi, od kojih gori ima samo Rumunija, koji je 1,08. Ekonomisti čak upozoravaju da postoji trend u Bosni, gdje na svaku jednu zaposlenu osobu dolaze dvije osobe koje idu u penziju.
Mislim, bez da išta od ovog znate, koliko starijih osoba imate u svom okruženju koje i dalje rade iako su u penziji jer im nije dovoljna penzija da bi preživjeli? Zamislite samo kakva će situacija biti za nekih 40-ak godina. Zar stvarno mislite da ćete preživjeti od svoje penzije kad vaše vrijeme dođe?
Šta ako imam dobar posao, onda ću imati dobru penziju?
Zanemarit ćemo cijeli prvi paragraf koji ste upravo pročitali. Žao mi je da vas obavijestim, da čak i ako ste direktor banke sa 10.000 KM plate, sistem za penzije ima gornju granicu. Koliko god vi uplaćivali u njega, najveća penzija koju možete dobiti je 2.000 KM u BiH, što, ako niste ništa investirali tokom života, vam neće puno pomoći. Jer kako se povećavaju godine, povećavaju se i bolesti koje prirodno idu uz starost.
Kako današnji trendovi situaciju prave samo gorom?
Ne moramo dalje ići od trenda da mladi napuštaju BiH, jer smo svi već upoznati s odljevom mozgova u našem regionu. To u ovom kontekstu pravi još jedan stepen komplikacije, jer mladi ne mogu da se zaposle pa idu vani radi boljih prilika, a samim tim mi gubimo jednu dodatnu osobu koja je mogla pomoći sistemu da ga održava.
Pored toga, imamo problem koji i cijeli svijet ima, a to je stareća populacija. Ipak, nikada više kroz historiju nismo duže živjeli i veći standard života imali. Šlag na tortu je siva ekonomija, koja je kod nas uvijek bila u punom cvatu i gdje ljudi koji tu rade ne uplaćuju doprinose koje trebaju, ali ni u budućnosti neće moći dobiti prava na penziju.
Šta da uradim?
Potrebno je djelovati kao da sistem neće stići na vrijeme, jer najvjerovatnije i neće. Prvi korak je odvajanje dijela plate odmah po isplati, bez čekanja kraja mjeseca. Čak i mali, ali redovni iznosi dugoročno prave razliku. Važno je početi s rješenjima koja su dostupna i laka nama u regionu kao investicijski fondovi, dobrovoljna štednja ili drugi regulisani oblici ulaganja.
Finansijska zaštita zahtijeva i diversifikaciju: novac ne treba držati na jednom mjestu, u jednoj valuti ili se oslanjati na jedan izvor prihoda. Krediti ne bi smjeli služiti za održavanje životnog stila, već isključivo za dugoročnu sigurnost. Paralelno s tim, neophodno je ulagati u sobstvenu finansijsku pismenost jer razumijevanje inflacije, rizika i osnovnih principa ulaganja više nije prednost, već nužnost. Na kraju važno je zapamtiti da, u uslovima stalne ekonomske i političke nestabilnosti, lična odgovornost ostaje najpouzdaniji oblik zaštite.
Autorica: Tara-Iva Žulj