Zašto se povratak kući ponekad čini težim od odlaska?
Uvijek su me svi pitali: „Kako si mogla otići?“, a meni je ipak veće pitanje bilo: „Kako ću se vratiti?“
Kada sam išla na svoje mobilnosti, prvo u Beč na razmjenu, pa u Ameriku na W&T, da budem iskrena, otići je bilo najlakše. Znala sam donekle šta me čeka, šta moram uraditi kad dođem. Uvijek sam sve pokušavala isplanirati do zadnje stvari, u paketu s planovima od A do Ž ako mi nešto krene po zlu (kako se vidi, hronični sam overthinker). Ali, po mom mišljenju, sve postaje lakše čim sama odlučiš da ćeš negdje otići, jer odluka je donesena. Priča baš i nije ista kada se vraćaš.
Kada se vraćaš, opraštaš se od svega što je postalo tvoje normalno. Rastavljaš se od stvari, mjesta i ljudi koji su u vrlo kratkom vremenu postali tvoji. Najvažnije, ne vraća se ista osoba i to je najteže, jer prošla ti je znala gdje pripada kući, a nova ti pripada na dva mjesta, a u isto vrijeme ne pripada nijednom. Imala si više soba koje su bile tvoje, a sada je neko drugi u njima. Dobila si nove prijatelje koji su donedavno bili samo par minuta od tebe, a sada su par sati daleko. Imala si teške izazove i velike stresove koji ti se, kada se vratiš kući, čine beznačajnim. Kada si donijela odluku da ćeš otići, nisi znala da ćeš se morati vratiti, iako ti se možda ne bi vraćalo. Tvoje srce je sada zauvijek podijeljeno, ali i u tome ima čari. Jer ipak, svi izazovi, suze i brige kroz koje si prošla stvorili su novu tebe, snažniju od one prije. I uvijek se sjeti toga kada se vratiš kući.
Najteže je kada se vratiš u svoju kuću, koja donekle više i nije tvoja. Postaneš gost u njoj, ali dokle god su tvoji ljudi voljni upoznati i tu novu tebe i prihvatiti te takvu kakva jesi, nemaš se za šta brinuti. Napravila si veliki korak naprijed i treba da se ponosiš sobom, jer će svaki sljedeći biti još lakši. Nadam se da si kroz ovaj članak dobila malo utjehe i snage, jer ipak si učinila ono što je drugima najteže, a to je otići.
Tara-Iva Žulj